Uzimamo vrijeme da kažemo svijetu kako se to nama sada čini iz nekog našeg horizonta. Tražimo da pogled pred nama bude čist i sa što manje spoljnih vibracija. Da se razumno čujemo.
Teče potok u hladu. Zavija i odavija koji tračak svijetlosti. Igra se na momente. Vodi kolo. Kaškica soli mu ne mijenja ni tok ni providnost. Drago mu je što je tako srebreno preplavljen u svojoj dubini. Voli da prevodi sa jednog kraja na drugi sve te zlatne listiće obližnje bukve. Njegovoj svježini se uputio i vilinski konjić sav sretan. Sijenica posmatra njegove posjetioce. Vjetrić ćarlija do u suton. Sve je tako kristalno jasno bez ometanja.
Da čujemo se bez ometanja jasno i glasno a tako malo energije unosimo. To je do moćne šume koja nas opija svojom dobinom i visinom. I vjetru je divno kad može ovako lako i ugodno da se šeta i da tapa po obroncima.