Kako to da ova ovolika priča i ovolika buka ne prodire do zadnjeg drveta u nizu? Nikako da izdvojimo nešto novo osim ti stari priča od kojih ne zaziremo više i koje nam ne ispunjavaju pažnju. Okolina samo damagija se na horizontu toliko magle da ni ono što obično vidimo sad nam izmiče pažnji. Pozadina je nekad i zanimljiva, ali je prekriva magla u nanosima vremena.
Jedni se trude da tu maglu okreče u njihovu boju, a drugima to nije uvjerljivo. Jedni viču i ruču kao da je to sve strašno važno a oni preko puta i dije do te uvele priče. Ni oni sami, preko puta, nemaju svježeg duvana za zamotati pa se nešto i ne trude da zbore u ovom trenutku. Pukla vrbova jasika po obalama rijeke i tu striješi svoje grane čekajući svanuće.
Vozovi tunje danju, noću. Hiljade boja automobila vidimo na autoputu. Radnici čekaju u redu a većina ih kunja nezainteresovano. Internet vrvi po krajevima svijeta, nabrekao od praznih priča i preplavljen varalica, zamki veliki i mali. Opet na mjestima vrtlog i nepodnošljiva prašina. Kud sad opet? Niko nezna tačno a svi bi da kažu nešto.
